Osnivanje travnjaka

Osnivanja travnjaka može se obaviti na četiri načina: sjetvom, busenovanjem, vegetativnim razmnožavanjem (takozvanim čepiranjem) i sadnjom izdanaka (rizoma, stolona). Posljednje dvije metode podrazumijevaju vegetativno razmnožavanje (ožiljavanje) sa dijelovima biljke i koriste se uglavnom kod određenih vrsta, kao što su rosulje, zubače i livadarke. Koju metodu ćete izabrati ovisi od vrste travnjaka, željene brzine osnivanja travnjaka, opreme i financijskih mogućnosti.

U slučaju osnivanja travnjaka sjetvom, na stalnom mjestu, neophodno je šest do osam tjedana povoljnih uvjeta za formiranje kvalitetnog travnog pokrivača. Mehanizacija neophodna za osnivanje travnjaka na ovaj način obavlja se složenim strojevima, koji u jednom prohodu izvode površinsku pripremu zemljišta, sjetvu i valjanje površinskog sloja.

Ukoliko se travnjak osniva busenovanjem, potrebna su tri do četiri tjedna povoljnih uvjeta da bi se biljke ukorjenile. Busenovanje se obavlja specijalnim strojem, a primjenjuje se radi brzog formiranja travnjaka. Busen može biti prirodni i proizveden prethodnom sjetvom na odgovarajuće pripremljenoj podlozi.

U oba slučaja, i kod sjetve i kod busenovanja, neophodno je svakodnevno navodnjavanje novozasađenog travnjaka, prihranjivanje i suzbijanje korova, sve do trenutka prvog košenja.

Osnivanje travnjaka vegetativnim razmnožavanjem (čepiranje, sondiranje) i ožiljavanje obavlja se uglavnom sa toploljubivim travama. S obzirom na to da se nalazimo u umjerenom klimatskom pojasu i da dominiraju vrste trava hladnijeg klimata, osnivanje travnjaka vegetativnim razmnožavanjem, nema veći značaj. Kada se travnjaci formiraju klasificiraju se uz pomoć različitih osnova za podjelu, kao što su:  na osnovu složenosti smjese vrsta trava (jednostavne i složene), prema mjestu, odnosno položaju, namjeni, intenzitetu njege i slično. Međutim, može se reći da je primarna podjela travnjaka, podjela na parkovske i rekreativne.