Žive ograde

Dešava se da se dugogodišnje žive ograde pri dnu razrijede, pa ih je potrebno češće orezivati i odozgo i sa strane. Žive ograde ne moraju biti strogog geometrijskog oblika, već mogu krivudati i formirati nepravilan oblik, pokazujući tako ležernost i kreativnost. Također, biljni materijal za živu ogradu može biti raznovrstan i različito uklopljen , čime se dobija bogatstvo tekstura i oblika.

Živice i razne zelene skulpture danas su ponovno u trendu. Izbor biljaka za zelene ograde zaista  je veliki, dok je sama primjena vrlo raznolika.

Zelene ograde dijele se prema namjeni, načinu sadnje, obliku, visini i prema vrsti.

Prema namjeni živice mogu biti zaštitne i dekorativne.

Zaštitne živice štite od nepoželjnih pogleda, sunca, vjetra, prašine, ispušnih plinova, buke ali i spriječavaju prodor divljači, stoke i raznih štetočina. Ove živice trebale bi ispuniti i estetsku funkciju.

Dekorativne živice mogu biti zelene (četinari, visoki i zimzeleni lišćari) i cvjetne (listopadno šiblje, cvjetne puzavice). Osim toga, dekorativne živice imaju i zaštitnu ulogu.

Kada je u pitanju način sadnje živice mogu biti jednoredne, dvoredne i višeredne. Jendoredne se najčešće podižu od četinara, lišćara i cvjetnog šiblja. Biljke se sade u razmaku od pola do jednog metra. Za drvoredne živice koriste se mlade biljke ligustruma, berberisa, evonimusa, hibiskusa… Biljke se obično sade u kanalima, po principu cik-cak, a na udaljenosti od 30 cm. Za jedan metar, potrebno je devet biljaka. Ovakve ograde, uz redovito održavanje, brzo ispunjavaju svoju funkciju.  Višeredne živice rade se od jedne ili više vrsta i to obično u vjetrozaštitne i snijegozaštitne namjene.

Prema obliku živice se dijele na slobodno rastuće i oblikovane. Slobodno rastuće se podižu od prirodno oblikovanih četinara (stubasta i smaragdna tuja, kleka – nebeska raketa, stubasta tisa, pačempresi), niskih lišćara, ili cvjetnog šiblja (suručica, vajgela, hibiskus). Oblikovane živice se formiraju od vrsta koje dobro podnose orezivanje i brzo se regeneriraju.Poznate su i kao žive ograde. Njihov oblik (poprečni presjek) može biti različit (trapezoidan, trokutast, ovalan…), ali se obavezno moraju sužavati od osnove prema vrhu.

U pogledu visine, mogu biti visoke živice, ili zeleni zidovi (preko dva metra), poluvisoke (od pola metra do dva metra) i niske živice ili bordure (ispod pola metra). Živice se mogu formirati od jedne, dvije vrste ili više vrsta. Jednovrsne su najčešće, a dvovrsne se mogu kombinirati po širini.